Brdoviti prostor, te stoljetni ‘granični’ položaj županije, rezultirali su gradnjom brojnih utvrđenih gradova – kaštela. Prestankom sukoba s osmanskim osvajačima javlja se želja za reprezentativnošću i većom udobnošću stanovanja, te se u nižim predjelima grade kurije i dvorci. Neki od najljepših dvoraca, dijelova naše povijesne, kulturne i umjetničke baštine, sačuvani su u zaprešićkom kraju (današenjem području grada Zaprešića i općine Brdovec). Posebnu grupu čine dvorci građeni tijekom 18. i 19. stoljeća, koji govore o europskom ukusu svojih naručitelja, a pripadaju među najljepše barokne građevine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dvorac Gornja Bistra i Januševec, prema kategorizaciji povjesničara umjetnosti, uvršteni su u nultu kategoriju spomenika kulture, dvorac Lužnica u prvu, a dvorci Laduč i Novi Dvori u drugu kategoriji spomenika kulture.

Pažnju plijeni i drvena arhitektura, sačuvana u Turopolju. Drvene kapele i kurije jedinstven su spomenik pučke umjetnosti i najviši domet tradicionalne, narodne arhitekture sjeverne Hrvatske. Kada je nakon osmanskih pustošenja počela obnova, u Turopolju se stanovništvo još sjećalo svoje tradicije te radije posezalo za drvetom, kojega je bilo u izobilju, nego za ciglom ili kamenom. Već i malo bogatije seljačke kuće, katnice s trijemovima ukrašenim rezbarenjem, govore o spretnim rukama starih majstora.